trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Neverovatna je moc semena. Cudna i nepredvidiva. Dugo sam trazila seme maka. Pamtim da ih je moja mama imala punu bastu. Samonikli. Nije se bas puno brinula o njima. Ukrasavali su svojim cauricama vazne tokom cele godine, a mami, svakako, koristili za strudlu. Tek, jednom, nestali su. Nije ih bilo. Nisu se obnavljali. Doduse, ni bastu vise niko nije sadio. Mama je ostala sama, iz godine u godinu sve slabija i starija. I tako, odlucila je da je i njoj dosta. Basta je opustela. Korov je preuzeo svoje. Brzi ritam zivota izbrisao je vezu sa zemljom, travom, semenjem, biljem... Beton, staklo i sve "ucinkovitiji" aparati. Nasa stvarnost. Nervoza, izgubljenost, podeljenost, usamljenost. I, onda pitanje: "Cemu, dokle i koliko?" Slike strasno unistene prirode koja preklinje za pomoc, samo retke dotaknu. Otudjeni, pre svega od sebe, lutamo u ambis potpuno potcinjeni onima koji nas lagano unistavaju. Industralizacija, monipol i moc novca potisnuli su stvarnost i sabili je u primamljive, sarene skrinsejvere.
Pokusavam vratiti bastu. Pokusavam ukrotiti korov. Pokusavam... Prve godine obrade, basta mi je podarila zaboravljene makove. Radujem se!
Leptir u trenutku odmora...
I za ljubav ima mesta..
I jedan zdravo-narandzast pozdrav:
Eh, ti roditeljski sastanci! Neizbezna obaveza koju bih tako cesto izbegla, a ipak sam i dalje redovna jer mi savest ne dozvoljava da zanemarim tako nesto. I kao i svaki put dobijes porciju lekcije koju ni kriv ni duzan ne zaslus, vec zbog nekih roditelja dobijes kolektivan cas o vaspitanju i obrazovanju, ne samo sopstvene dece, nego i o svom sopstvenom...... Bujica osecanja me je smlavila, od pocetnog besa i revolta do, u najmanju ruku, ponizenosti i nemoci. Zasto svaki put moras da istrpis torturu o deci, koja uzgred budi receno jesu PROBLEM ali od samog pocetka skolovanja, a sada su vec sesti razred? Zar ne postoje individualni razgovori, pa razgovori sa psihologom, pedagogom, direktorom, socijalnim radnikom? I jednom kad krene bujica o svim problemima koji se desavaju u razredu, atmosfera postaje nepodnosljiva i nezaustavljiva. Nikakve primedbe na to da se problem treba resavati pojedinacno sa tom i tom decom i tim i tim roditeljima, ne moze delovati zdravorazumno u takvoj atmosferi. Imam utisak da se vodi krivicni spor pred citavim pravnim poretkom, a da se potpuno zanemaruje dob i period dece u kome se nalaze. Prica se o tleranciji, a dobija se utisak da su deca unapred osudjena i kriva.
Ma, nemam pojma!!!!! Bojim se da kao roditelj ne budem pristrasna, ali ako poznajem svoje dete i ako sam ulozla svu svoju ljubav, vreme, paznju u njegovo vaspitanje, zar nemam pravo da budem postedjena tog dela vaspitne kritike upucene nekom drugom?
p.s Tolerantnost? Bojim se da sam sve manje tolerantna. Ne mogu da tolerisem ljudsku glupost, nevaspitanost, laz i kradju!!!!! A, koliko je toga oko nas?
Pala je kisa!!!! Napokon! Kako tezak i sparan dan. S' prvim kapima doslo je i tako zeljno osvezenje....
Izmigoljila sam se iz hladovine kuce i napravila par slicica u slavu i zahvalnost majcici prirodi.
Nebo....
Ja sam se sakrio!
Suncokreti....
Hej, i mi smo tu!
Ljubicanstveno!
hmm...mene si zaboravila,a?
« | Maj 2025 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |