trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Ima tako neke lepote, gde se u susretu s njom, podignu plime nekog nepoznatog i nejasnog bola. Može se samo ponekad pronaći u hronikama nekog kamena obraslog mahovinom ili nekim nebolikim cvetom, iskrojenim sunčevim zracima od komada neba nad njim.
I… kao da u njima upisane leže sve one radosti i patnje zemlje u
mudroj strpljivosti nad prošlim i budućim. Podrhtava i pulsira u
nijansama tamnog-svetlog sva ona nakupljena tišina od postanka sveta i
svetli u kristalima čistog, nemog krika.
I baš ta, lepota u tom nemom nebocvetnom ciku, preliva talasima nežnosti, jednako kao i bola.
Pa kad se u mislima vratiš i pod kapcima skupiš svaku laticu u krunu,
osetiš kako se neprohod svakodnevnice razbija i lagano ostvaruje čistota
i lakoća trajanja.
Stoji upisano u nekim davnim hronikama kamena i cveta…
« | Septembar 2014 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |