trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Gledam kako kroz spuštenu zavesu procvetava jutro,
kap po kap…
Dok u stisnutim laticama senki prethodnog,
tajnovito krije čauru dana priljubljenu uz prašnjavo okno.
U nozdrvama golica lipa i trag joj prosipa sunčev zrak.
Kad se poslednje zrno svetla,
otkotrlja niz vlažan dlan,
otvoriće se latice,
jedna po jedna…
I, tamo negde na izbrazdanom nebu, upiće ih,
kao kapi kiše
žedna zemlja,
sve nade i slutnje.
Otkapaće isto tako,
jedna po jedna…
taman toliko da se nebo zatamni
i po njemu raspukne zrelost sakupljena u čauri što je stasavala od jutra.
Tek s prvim zvezdama pojaviće se tajnoviti bog.
U tišini,
raskriliće i razmotati svitke
na širokom nebeskom stolu,
svih onih strogo čuvanih tajni
čije su kopije skrivene u kartografiji kodova naših vena.
Žedne oči istine
prekriće oblak,
na izgriženim usnama zasjaće
niska od sitnih kapi krvi,
i dok mesec nadnese svetiljku svog plavog srca,
za stolom više neće biti onih igrača
što umeju čitati damare i
vrhovima prstiju otkrivati
nove nebeske svodove,
pod slojevima
zatrpanih prašinom
nedavno pomrlih zvezda…
« | Jun 2014 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |