trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Znas, ovih dana, specijalizovala sam se za mala cuda.
Ona velika, nekadasnja, iscekivana sa zudnjom rasplinula su se kroz vreme u oblacima sto se vuku nad ravnicom.
A, nisam sigurna ni da postoje. Plasim se da su to samo izmisljene price, potekle iz tamnih i hladnih noci. Kad topline nije bilo dovoljno ni za boju u jagodicama smrznutih prstiju….
Da, sve su to samo legende sto bude kratki sjaj u oku i onu ludu nadu bar na tren…
Ovih malih cuda, veruj, ima vise!
Neuhvatljiva i nedostupna su mnogim ocima, ali kad se priviknes, kao u tami, lako im uhvatis obrise dok kraj tebe prolecu.
Cak sam osmislila i cudolovke.
Skupim dlan uz dlan, kao krila leptira, pa ih lagano zatvaram u laticu slicnu cvetu koji ide nocu da pociva. Ona, kao svitci samo dolecu. Jedno po jedno. I, brzo sklopim dlanove, pa ih prinesem obrazu ljuljuskam i sapucem tople reci. Samo da ih primirim da se ne uplase i razbeze ili da ne izgube tu carobnu moc koju sa sobom nose.
Neces verovati koliko su ta mala cuda pitoma i verna!
Posle ih sasvim mirno spustim u skrinju od ruzinog drveta i ostavim na polici kraj uzglavlja. Ne beze. Ne odlaze. Ne gube moc.
Cesto ih otvaram i dodam poneki strucak mirisnog bilja, a zauzvrat u nocima zgusnutim tminom kad i dah ne uspeva da prodre dublje nego se vuce plitko, sama se razlete po stropu i suste mirisom i krilima kao leptiri i vilin konjici ovih dana…
I, medju njima prepoznajem radosni usklik i osmeh mog drugenca kad je nadvladao to matematicko cudoviste od vektora i sistema jednacina. Odmah uz je i prvenac i histericno ludilo navale adrenalina kad je, samo na njegovom odabranom smeru, jedan jedini student odustao, a on prvi ispod spiska na budzetu. Pa vidim sebe i druge ljude ispod malene strehe, najurene s pijace pred iznenadnom kisom, i moj tuzni pogled u baletanke pet godina stare, a tako dobro se drze, kako kisnu li kisnu… I, samo sto se ta kratka misao javila kao koncic tuge, nad mojom glavom ogroman kisobran i prijateljski osmeh. Jedna starija dama, s osmehom dobre vile, izgubila je u sveopstoj guzvi svog decka (isto kao i ja mog) a dok ih ne pronadjemo caskamo kao stare prijateljice okruzene pljuskom i zamorom ljudi. Tu, je i onaj leptir iz baste. Sto mi slece cas na rame, cas na lice, a kad se uplasim da ga nema on: prikacen na sesiru! Pratio me sumskim putem sve do kraja i na poslednju grancicu stao kao da se oprasta. Do sledeceg puta!
Odmah tu pored suste i krila onog malenog cuda, koje nenadano uhvatih kad u njegovom pogledu primetih truncicu nespokoja jer ovih dana imam neocekivane udvarace. Njemu jasno, a ja uvek ko bambi za leptirom! Bocica mog omiljenog mirisa je bila iznenadjenje, onako nevezano, usputno. Kao nije vazno. Eto, tako. Bas!
No, necu mu reci, ovo je ipak samo zenski, da sam od trenutka kad sam ga srela aplicirala za bela krila na nebu. Ne, ne ona andjeoska! Ne zasluzujem ih. Za takva moras voleti ljude, a ja ih, nesto, sve manje volim. Al’ one sto volim VOLIM! Nego ona druga krila, kazu da su kod sv. Petra predvidjena guscija krila za ove ovakve poput mene. Ta su taman, a krila su krila. Ko jos razlikuje kopije od originala? Provucicu se, verujem.
I, opet postavljam cudolovke! Preslo mi u naviku, a ta mala cuda se svakodnevno mnoze i mnoze kao da znaju koliko mi samo sad trebaju… Bez njih ne bih imala snage ni zelje da svakog jutra sakupim hrabrost za novi dan.
A, nekad ce nekom, ta skrinja kraj mog uzglavlja, izgledati cudno prazna i potpuno besmislena…
I za dragu Pricalicu, damu koja svojom kreativnom energijom inspirise:
Moj prvi sesir!
Pricalice, jedno pitanje: stirkas li sesirice i koji stirak koristis?
Pozdrav inspiraciji <3!
« | Jul 2013 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |