trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Klizi oktobarski sumrak niz kišno nebo. Po trotoaru ostavlja trag
vidljiv u prvim senkama rano upaljenih svetiljki. U baricama radosna
igra bezbroj krugova u beskrajnim ponavljanjima.
Sivilo na rubu neba u odsjaju bezbroj nijansi sivih po mislima.
Nema smisla. Mnogo toga nema smisla i biva odbačeno kroz rupe na kineskom kišobranu.
Ono uporno biva otrešeno s lomljivih žbica, a ostatak podvučeno pod staničnu nadstrešnicu.
I siva lica ljudi…
Miholjsko leto u ćilim urolano, u košarice utrpano, u orahovo jezgro sazrelo i košavom otrgnuto ustuknulo.
Za neki poklonjen dan s otpalim listom sleteće na dlan.
U ikebanu dečijeg osmeha, kolaž od mirisa bundevare, pečenog kestena,
mirisa cimeta i oporog ukusa sušenog voća što isparava među dlanovima…
Autobusi odvoze mlade s novoposađenim nadama. One stare ostavili su u
roditeljskim domovima. Po fasciklama brižljivo čuvanih dokumenata. Od
prvih naivnih crteža neveštih ručica do poslednjih stečenih diploma.
Grejaće ih roditeljske šake dok nespretnim prstima budu tipkali po novim
tehnologijama i s neizdržom iščekivali jasnu sliku sa skypa. Onog
najdražeg što su imali…
Grejaće te stare da ne svenu i zalivati ih isplakanim očima, dok se ne prime ove, tek novoposađene.
Onda će već klima pokazati svoje ćudi i taj ćutljivi Bog pokazaće da li je vredelo svega…
« | Oktobar 2015 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |