trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Razgovorni garnirung, ili tek da se ne dokoliše | Main | Nedorečena pesma »
meni treba da se krišom nadvijem nad vlati,
da prođem roditeljskim voćnjakom i
poćutim sa starom jabukom kolačarom...
da spustim obraz na ogrubelu koru,
oslušnem sve te tajne izdržljivosti i trpeljivosti.
koliko samo puta moram da se nadnesem nad potok
i uronim cela,
nanovo da se rodim.
Svaki dan,
svako jutro
svaku noć...
Da se rodim.
Jer,
jedan jedini put je odviše nepodnošljiv,
neizdržljiv.
neodrživ...
I možda bi mi sve te magije
ostale daleke i nedostupne da nemam tvoje rame...
Jer,
tu se uvek
i navek,
ponovo rodim i izronim
usidrena za sigurno,
u još jedan tren...
https://goo.gl/images/FUaTDC
Тренутно сам на интернет детоксинацији, коју сам видевши твоју страницу морао прекинути због красоте коју си
сместила, у само неколико реченица. Незнам више шта да кажем, не могу да нађем праве речи.
Laki, hvala!
Dugo sam cutala i pocutala, a valjda i odcutala pa neku rec i u pesmu da smestim...
Tvoj komentar me raduje, a nadam se da detoksikacija nece potrajati.
Pozdrav, veliki!
« | Februar 2018 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |