trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« U strahu su velike oci | Main | Smesak za pticu »
Ponekad se tuga raskrilati. I, ne moze se obuzdati... Potece i ponese. Zazubori.
Zasumori... Uskovitla se i zaigra. U bezbroj krila se razvija. Pa zaleprsa i uzvija. K'o mlad leptir, sto u noci, svoju igru oko svetiljke povija. Ne, ne moze se obuzdati... Ni razduvati, ni oduvati. Ni, prevariti, ni zavesti.
Samo lukavstvu se, tada mora pribeci. Jednu svetiljku upaliti. Da se zasvetli u tami.Njenom svetloscu leptire tuge privuci.
Hvala ti na pohvalama :)
Ne, ne pisem, ili se to pisanjem ne zove. Pozdrav...
Mnogo mi se sviđa ! A samo odabrani kroz sito umeju tugu da cene i da čak i unjoj nađu lepotu o kojoj vredi pisati . A odabrani od odabranih, kroz sito i rešeto zapravo UMEJU da to i prenesu u pisanu formu, onako kako je to ovde urađeno ... Svaka čast !
Hvala... nemam reci za odgovor na ovakav komentar, mimche... Osim jednog raskrilatanog pozdrava ;))))
« | Jul 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |