u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Do leptira
2011/07/03,15:05

  Ako se uzme u obzir, da ne spavam od dva, da sam mog prvenca ispratila na put u daleku Norvesku na festival folklora i da pijem vec cetvrtu kafu, onda izvinjenje unapred za svaku mogucu sanjalacko-spavalacku omasku.

  Kad sam kod sina i kafe, setih se skorasnje zgode koja mi izazove osmeh kad god uzmem solju u ruke. Pre neki dan, jedva se vratih iz grada, a ako se zna stanje autobusa GSP, nije ni cudo. Tek posle kise, sparno i zagusljivo, a niko ni da odskrine prozor. I naravno, ja koja je dete trave, bilja i drveca, klonuh... Na svu srecu ustala mi jedna devojcica, te se ne srucih na pod, pod noge svih onih silnih putnika. Nekako stigoh kuci do kreveta i tu se zakopah. Naravno da kafica u tim trenucima pomaze! Moje dete se spremno i ponudilo da je skuva, al' ja imam citav ritual oko svoje kafe. Pocev od solje. Obavezno porculan i naravno leptirici Embarassed. I kolicina vode je bitna. Tako rekoh sinu da sipa jedan prst manje od leptira i rekoh tacno kog. Tog trena se pojavio iz kuhinje sa soljom u ruci i recima:" Dovraga,  do kog tacno leptira ti mislis?" 

   

  Naravno da sam prsnula u smeh i da mi je odmah bilo bolje. Nista cudno, opet me nije slusao. A, rekla sam do leptira u

   

solji Wink... Sta reci? No, bar sam brzo dosla sebi, a i kafa nije bila uopste losa.

  Jucerasnje obecanje nisam zaboravila. 

   

Lenja pita spremno ceka. Cimet bozanstveno mirise.

   

A i kafa, koja ono po redu, ceka....

   

  Laku noc....

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu