u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Klupko igre i svetla
2011/07/20,23:37

   Ponekad se tuga raskrilati. I, ne moze se obuzdati... Potece i ponese. Zazubori.

      

Zasumori... Uskovitla se i zaigra. U bezbroj krila se razvija. Pa zaleprsa i uzvija. K'o mlad leptir, sto u noci, svoju igru oko svetiljke povija. Ne, ne moze se obuzdati... Ni razduvati, ni oduvati. Ni, prevariti, ni zavesti.

   Samo lukavstvu se, tada mora pribeci. Jednu svetiljku upaliti. Da se zasvetli u tami.Njenom svetloscu leptire tuge privuci.

      

Sakupiti ih u klupko krila i svetla. Pa, neka bar na okupu budu...
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu