trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Senke. Tako prozracne. Treperave. Tako primamljivo obecavajuce. Senke sunca i krosnji.
U igri svetlosti i tame.
Nekad primetne, a nekad ne, al' uvek tu. Nekad drage, a nekad smesne.
Razigrane, vetrom pomerane. S' oblikom oka sto ga gleda i srca sto ga nosi. Senke ili sene?
Sene rasprostrte svud. Otkane razbojem s' dimenzijama tkaca cudaka. Samotnjaka. Carobnjaka? Vragolana? Sene svud. Sene i u nama. Provukle se. Uvukle se, zatamnile, prekrile... Scucurile se. Pritajile se. Zaglavile i usadile. Sene... Sene ili senke?
Trazimo li svetlo da ih rasvetlimo? Da privirimo. Da strah rasprsimo. Ili cutimo. Trpimo. Ne diramo. Zracak. Plamicak ili snop. Sve od hrabrosti zavisi. Sve od nas pocinje. I sve u nama biva.. Nekad su to samo senke s' obrisima, a nekad tamni procepi. Nevidljivi. Neprozirni. Neistrazeni. Sta li kriju? Sta nose? Sta je to tkac- zagonetac utkao u njima? Imamo li snage zaparati? Rasparat. Splesti u klupko tu tamu ili senu? Usudili bi smo se? Znamo li? Mozemo li? Hocemo li? Smemo li?
Srecem ljude koje su senke progutale. Nestali su u njima. Iz ociju im curi tmina. Plasim ih se. Zaobilazim. Sa kapcima na pola, ih pratim... Odahnem kad vidim da nam se putevi razilaze. Ne ukrstaju. Takvi ljudi nanose bol. Nesvesni tmine u njima. Nisu imali hrabrosti za plamicak? Il' nisu znali... Dopustili da budu progutani. Sad i sami gutaju. Crne rupe! Hrane se. Razaraju! Obelezavaju. Sire svoje senke, samo ih zatamnjuju jos vise. Jos neprozirnije. Njihove senke, uvecane u drugima se ne rasvetljavaju. Ostaju. Traju.
Pred tim i zbog tih ljidi, se pale kandila...
« | Jul 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |