u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Susreti u nizu
2011/07/12,22:49

   Cekanje je uvek tesko. Vreme se cini dugo i nemilosrdno. Zgusnuto. Neprovidno. Neizvesno... Minuti spori, kotrljajuci. Razvuceni i razmazani. Nekako, opipljivi,  brojljivi i beskonacni. Kao niz povezan u krug, koji se besomucno ponavlja.  Kao brojanice. Kao molitva majke za mir, blagostanje i radost deci, koja su davno otisla svako na svoju stranu...

       

   Cekanje... Vreme dugo i tesko. Za samo kratak susret, osmeh, poljubac i dodir...

       

   Ruke, koje u vremenu cekanja, bez molitve, miruju i nadaju se skrstene na praznom krilu. 

       

   A, susret nosi radost. Cekanje se prekida na kratko. Minuti su tada brzi. Beskrajno nemilosrdni u svom hitrom proticanju. Ne podnose sopstvenu neprimetnost i zure u novo vreme cekanja. Tek, dinja, da se u slast i drustvu pojede, a onda opet svako na svoju stranu.

      

Ja, kuci, u vrtlog neprimetnog nizanja dana, a mama molitvi i nizu glatkih kuglica brojanice, izlizanih od beskrajnog ponavljanja u krug...

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu