trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Koprive | Main | Jun od meda, žita i kajsija »
Lomi se dan i nebo navlaci po koji oblacak. Vazduh tezak i lepjiv. Nekako, sve mirise na kisu koja toliko nedostaje ovih dana. Samo bar, kao kratkotrajno osvezenje od ovih suncanih zraka sto nas rastapaju lagano… I, tako ne volim, kad posle dugog cekanja uz strasno nevreme dodju te prve zeljene kapi. Kad vetar pocne da siba, lomi i savija bremenite grane vocki, i umesto da uzivam, uplaseno gledam u nebo i strepim da ne ugledam kuglice leda. Zmurim u neprekidnoj molitvi koju kao mantru ponavljam…Rekli bi, seljacka muka! Predas zemlji i molis nebo da milostivo bude prema tvom mukotrpnom radu. I, cekas… I, molis… Milost!
A, strah, jednak onom davnom prastarom, kad je prvi put grom rascepao nebo i udarom srasnim zapalio drvo,a u ocima bica zatitrala nemoc pred nepoznatom silom. Prirodom i njenim hirovima. Od groma pozajmismo vatru, a strah usadismo duboko u genetskom kodu. Pra-zena drhti zajedno sa mnom, jedno smo…I, ista nemoc neprevazidjena vekovnom razdaljinom medju nama. Drhtimo sklupcane jedna u drugoj u svetlosti munja i zvuku groma. Nerazdvojne i nepodeljene…Nikad rastavljene…Krotiteljski ukrocene zebnjom i neizvesnoscu u kruznom ciklusu zivota, jer nismo smeli ni umeli da promenimo sebe…
Ispod trepavica, krisom, gledam lepotu i moc prirode i pitam se gde smo pogresili, zasto imam osecaj da zivim u tudjem, naopakom svetu? Cija je to istorija ispisana na beskonacne listove papira izmedju mene i one iste pra-zene, kad znam da moja nije, jer mene i nju ne deli nista.
Да, од чега је, заправо, страх? То је право питање. А песма је врх! Права!
Машем! :)
Čini se da je od vatre sve krenulo i strah i sve ostalo.
Grozim se leda u ovo doba godine, a kišu, onu ljetnu volim, ali ne i sparinu koja poslije dođe. Šta možemo, priroda i njeni hirovi pomognuti sa naše strane.
pozdrav
Draga merkur,
pre neki dan sedim sa jednim deckom iz zemlje Obala Slonovace.Iako je vec juli,ovde vec tri meseca neprestano padaju kise!Kazem mu da jeovo uzasno,a on se nasmeja i kaze mi nije to nista!Posle pola sata udarila je kisa koju ja ne pamtim.Zemlja i nebo se sastavilo,a iako je bilo tek zaslo podne imadoh osecaj da je noc.Grmelo i sevalo,a od zavese kise nista se nije videlo.Ja sam seuplasila a on je izasao napolje i kaze da je ovo za njega velika sreca ,jer ga podsetilo na dane njegovog detinjstva kada je mesecima ocekivao kisu,a onda su danima sedeli zatvoreni u kuce ne izlazeci!
Da, priroda je ostala tajanstvena iako se mnogo uzelo od nje.Jos mnogo ne znamo i treba da ucimo.Strah je vecito urezan u ljudima,jer osecamo da kad priroda pobesni nemozemo joj se suprostaviti.
Ja sam zeljna sunca!
pozdravljam te!
Strah je nesto sto sticemo, sa njim se ne radjamo...a zasto ga pustamo da se ukoreni...na znam.
Pozdrav, pricalice :)
Mandrace72, ona topla letnja kisa sa ogromnim barama iz mog detinjstva, kao da je potpuno nestala. Uglavnom posle ovako vrelih dana naidje neki kijamet, pa se ni kisi ne mozes obradovati :(
Pozdravljam te!
Lora1, izgleda da se sunce preselilo kod nas, a kod vas otisle kise. Ovde su tropske vrucine, a meni sve vise nedostaje panonsko more, bilo bi mnogo lakse zamisliti Frusku goru kao ostrvo, a okolo more ;) No, slicno je i sad, samo umesto mora su zitna polja, a uskoro ce vrsidba, pa mozda kisa moze i da saceka samo nevremena da ne bude.
Priroda je, jos uvek, dobrostiva prema nama...znamo koliko zasluzujemo.
Nadam se da ce uskoro lepo vreme i kod tebe da navrati.
Pozdrav!
Јако леп текст, лепи описи, лепа киша страха у нама што струји низ олуке и очију твојих да није не би било неба...итд. сад би да се сетим и тако то.
једном речи инспиративно
Поздрав
Svidja mi se tok tvoje inspiracije...lepsi je od mog straha...vec cujem zvuk kise niz oluk i mogu krenuti na spavanje :)
Veliki pozdrav, krilaandjele!
Kao neko ko je odrastao na selu, znam šta znače letnje kiše i koliko štete mogu da nanesu. I dan danas, iako ne zavisim više od poljoprivrede, čim leti počne da pada kiša pogledam u nebo i razmišljam koliko ljudi u tom trenutku strepi od najgoreg - da ostanu bez ikakvog ploda i nagrade za svoje neverovatne muke.
Ali ipak, miris letnje kiše retko šta na ovom svetu može da nadmaši.
Miris i toplinu! Jos uvek pozelim da hodam bosa po baricama...blesavo, ali...;)
« | Jun 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |