trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Ako se uzme u obzir, da ne spavam od dva, da sam mog prvenca ispratila na put u daleku Norvesku na festival folklora i da pijem vec cetvrtu kafu, onda izvinjenje unapred za svaku mogucu sanjalacko-spavalacku omasku.
Kad sam kod sina i kafe, setih se skorasnje zgode koja mi izazove osmeh kad god uzmem solju u ruke. Pre neki dan, jedva se vratih iz grada, a ako se zna stanje autobusa GSP, nije ni cudo. Tek posle kise, sparno i zagusljivo, a niko ni da odskrine prozor. I naravno, ja koja je dete trave, bilja i drveca, klonuh... Na svu srecu ustala mi jedna devojcica, te se ne srucih na pod, pod noge svih onih silnih putnika. Nekako stigoh kuci do kreveta i tu se zakopah. Naravno da kafica u tim trenucima pomaze! Moje dete se spremno i ponudilo da je skuva, al' ja imam citav ritual oko svoje kafe. Pocev od solje. Obavezno porculan i naravno leptirici
. I kolicina vode je bitna. Tako rekoh sinu da sipa jedan prst manje od leptira i rekoh tacno kog. Tog trena se pojavio iz kuhinje sa soljom u ruci i recima:" Dovraga, do kog tacno leptira ti mislis?"
Naravno da sam prsnula u smeh i da mi je odmah bilo bolje. Nista cudno, opet me nije slusao. A, rekla sam do leptira u

solji
... Sta reci? No, bar sam brzo dosla sebi, a i kafa nije bila uopste losa.
Jucerasnje obecanje nisam zaboravila.

Lenja pita spremno ceka. Cimet bozanstveno mirise.
A i kafa, koja ono po redu, ceka....

Laku noc....
Subota, jedna od retkih kada ne radim. Uzivam. Danas sam lenjivica i necu ni da pisem. Samo malo slicica za opustanje.
Kazu vreme ce biti lepo:

Cikica je ostao sa kisobranom unutra. Divno!
I pcelice to osecaju. Danas vredno rade.



Stigle su prve ovogodisnje jabuke! Petrovace. Lenja pita sutra sigurno za dezert
.

Ove su vec prezrele, al' ne mogu odoleti boji.

I dzanarike! Nakitile grane i savile se do zemlje.


Uz ovo bogatstvo ukusa i boje pozdravljam vas s' mirisom caja od nane.
Kad vas jutro uvede u sivilom obojen dan. Kad pred razmaknutim zavesama zaiskre kapljice tek prosute kise.
Kad miris bosiljka krene da vrti vreme unazad. I kad je dan kao danas. 1. jul... Onda tananoj tuzi dopustim da rasplete nezno pletivo oko duse i vrati mi secanje na davno slican dan. Nekad je to bio dan kad sam zurila da s' poljupcem i cvrstim zagrljajem cestitam ocu rodjendan. Mom najdrazem calkanu, kako sam ga zvala. Neznom bicu, koje je skupljalo suze u oku i zadrzavalo knedlu u grlu pred naletima osecanja. A, nije ga bilo tesko razneziti. Samo je "muski" trpeo. Kasljucao i skretao temu, spustajuci zamagljen pogled. Carobnjak za sve moje zelje. I lek, pred svakom nedoumicom i tugom. Nekad...
Ostala mi je kucica. Njegova mala oaza za beg od svega onoga sto je nosio skrivajuci od svih nas. Ovog proleca ljutic je "preplavio" sve. Njegova omiljena boja- zuta. Radost i osmeh.

Sada je ovo moja oaza. Hvala ti...
| « | Jul 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |