u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Do leptira
2011/07/03,15:05

  Ako se uzme u obzir, da ne spavam od dva, da sam mog prvenca ispratila na put u daleku Norvesku na festival folklora i da pijem vec cetvrtu kafu, onda izvinjenje unapred za svaku mogucu sanjalacko-spavalacku omasku.

  Kad sam kod sina i kafe, setih se skorasnje zgode koja mi izazove osmeh kad god uzmem solju u ruke. Pre neki dan, jedva se vratih iz grada, a ako se zna stanje autobusa GSP, nije ni cudo. Tek posle kise, sparno i zagusljivo, a niko ni da odskrine prozor. I naravno, ja koja je dete trave, bilja i drveca, klonuh... Na svu srecu ustala mi jedna devojcica, te se ne srucih na pod, pod noge svih onih silnih putnika. Nekako stigoh kuci do kreveta i tu se zakopah. Naravno da kafica u tim trenucima pomaze! Moje dete se spremno i ponudilo da je skuva, al' ja imam citav ritual oko svoje kafe. Pocev od solje. Obavezno porculan i naravno leptirici Embarassed. I kolicina vode je bitna. Tako rekoh sinu da sipa jedan prst manje od leptira i rekoh tacno kog. Tog trena se pojavio iz kuhinje sa soljom u ruci i recima:" Dovraga,  do kog tacno leptira ti mislis?" 

   

  Naravno da sam prsnula u smeh i da mi je odmah bilo bolje. Nista cudno, opet me nije slusao. A, rekla sam do leptira u

   

solji Wink... Sta reci? No, bar sam brzo dosla sebi, a i kafa nije bila uopste losa.

  Jucerasnje obecanje nisam zaboravila. 

   

Lenja pita spremno ceka. Cimet bozanstveno mirise.

   

A i kafa, koja ono po redu, ceka....

   

  Laku noc....

 

Lep dan
2011/07/02,18:05

  Subota, jedna od retkih kada ne radim. Uzivam. Danas sam lenjivica i necu ni da pisem. Samo malo slicica za opustanje.

Kazu vreme ce biti lepo:

     

Cikica je ostao sa kisobranom unutra. Divno!

I pcelice to osecaju. Danas vredno rade.

    

    

    

   Stigle su prve ovogodisnje jabuke! Petrovace. Lenja pita sutra sigurno za dezert Wink.

    

  Ove su vec prezrele, al' ne mogu odoleti boji.

    

  I dzanarike! Nakitile grane i savile se do zemlje.

   

   

 Uz ovo bogatstvo ukusa i boje pozdravljam vas s' mirisom caja od nane. 

Kucica i ljutic
2011/07/01,21:52

  Kad vas jutro uvede u sivilom obojen dan. Kad pred razmaknutim zavesama zaiskre kapljice tek prosute kise.

   

Kad miris bosiljka krene da vrti vreme unazad. I kad je dan kao danas. 1. jul... Onda tananoj tuzi dopustim da rasplete  nezno pletivo oko duse i vrati mi secanje na davno slican dan. Nekad je to bio dan kad sam zurila da s' poljupcem i cvrstim zagrljajem cestitam ocu rodjendan. Mom najdrazem calkanu, kako sam ga zvala. Neznom bicu, koje je skupljalo suze u oku i zadrzavalo knedlu u grlu pred naletima osecanja. A, nije ga bilo tesko razneziti. Samo je "muski" trpeo. Kasljucao i skretao temu, spustajuci zamagljen pogled. Carobnjak za sve moje zelje. I lek, pred svakom nedoumicom i tugom. Nekad...

   Ostala mi je kucica. Njegova mala oaza za beg od svega onoga sto je nosio skrivajuci od svih nas. Ovog proleca ljutic je "preplavio" sve. Njegova omiljena boja- zuta. Radost i osmeh.

    

   Sada je ovo moja oaza. Hvala ti...

«Prethodni   1 2
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu