trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Humanost na delu, pomozimo braci Grcima | Main | Svima vama »

Korak po korak. Oko mene rominja tisina... Dan lagano klizi I rasplice se k'o klupko konca. Nit vremena razvucena i uskladjena sa stopalima. Sa hodom kroz dremljivost jednog popodneva, ususkanog, jos uvek, u jutarnju maglu. Put uvek isti. Znan. Nehajno posut liscem i neredom koju donosi ova penusava jesen. Znam, svaka moja setnja, svaki korak, zavrsava u sumi. Prija mi ta zamrsenost grana nada mnom. Obavija svojom blagoscu, mirom, ponistavajuci, u potpunosti, pojam vremena. Ambijent zamagljene proslosti, neposredne stvarnosti i buducnosti koja nista ne znaci i, ovde na ovom mestu, nista ne predstavlja. Tisina, utkana u svod sumski, nosi duboku postojanost karijatida, sa nezainteresovanim stavom prema ocajnickoj stvarnosti. Suma, u kojoj pored sve bede ovoga sveta, osecas istinski trenutak duboke, iskonske srece...
I, posle niza godina, razmotan kraj klupka zavrsio se tacno na tom mestu. Tu gde sam svesno postavila neprobojni prolaz od brsljana, sa paucinom zaborava tkanog nitima nemogucnosti zaborava i oprosta. Po prvi put, razgrnuh strah i sumske senke, sa resenoscu da razumem i shvatim... Prodjoh kroz tunel spletenog siblja sa strana . Kroz polumrak zaraslih staza. Kroz tisinu prevarantski mirnu. Sa slutnjama koje guse. I tu, tacno na mestu gde potok presreca stazu i otkida je od svog umisljenog puta, ugledah drvo koje prepoznah! Raskrsnica sa znakom. Samo za nas, koji smo te voleli ovako jako, to je nadgrobni spomenik tvog poslednjeg pogleda u nebo i tvog poslednjeg izdaha. Raskrsnica, na kojoj si otisao nekom nevidljivom stazom, a kao pozdrav ostavio svoj sesir i stap da znamo da si dobro. Jer, mora da ti je tamo bolje, cim si otisao bez stapa od koga se godinama nisi odvajao. Jel’ tako?
I, sad znam, napokon! Nisi tek tako odabrao ovo mesto da iz njega odsetas sam na pasnjake nebeske, nezne. Legao si u mirisljavu razbarusenost lisca i korenja da predas umorno telo plavetnilu sto viri iza ovoga utkanog granja... Razumem te po prvi put ovako... I, volim te jos vise.
Predivna slika, i onda tako tužan post... zaboleo me je onaj bačeni štap, odlazak i neminovnost gubljenja onih koje volimo...
Otišao je s mesta koje je voleo...nije ga slučajno odabrao.
+12
Hvala... :(
| « | Novembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||