trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Dan se bas skratio! I, ovako kratak, postao prekratak. Vijam se sa dnevnim svetlom, uvek za korak-dva sporija. Posle sa senkama razresavam ostatak posla. A, one uvek naljucene i skucene. Nespokojne zbog mog prisustva. Stalnog motanja po njima. Spetljane oko mojih nogu, saplicu me po travnjaku namocenog teskom, vecernjom rosom. Noge su mi mokre... Opet, zaboravljam koje je doba! Ne ide se iz tople kuhinje bosonoga u otvorenim papucama, pa jos po travnjaku! Al', to je ono:"Ocas cu posla! Jos samo njih da nahranim i trkom se vracam!"
Mirise vazduh na zelenu jabuku. Svezinu...Noc, je sad vec brokatno teska. Lagani veo, ove novembarske magle, sliva se s' tamnih kontura brega. Kotrlja se i razvija. Sve poprima nejasan obris. U snenim ocima zvezda...
Zastajem, za ovaj trenutak. Sa posudom hrane u rukama. Vec gledam u nebo! Uvek, ponovo zavedena! Sa zvezdama mutnoga sjaja, sto se smese u ovoj noci. Sa, zvukovima pasa sto opominju prolaznike. Sa, traktorima koji nose kamare drva. Sa, poslednjim zvukovima dnevne zivosti sela... Sa...mjaukom...mjaukom!!! Tase i Gute koje sam u trenu zaboravila zagledana... Maze se oko nogu, i glavu mi podmecu, a sve u posudu glede. S' nestrpljenjem veceru cekaju!
Eh, kako sam mogla! Ostadoh opet zavedena sjajem, sto ga mozda vise i nema. Davno je prestala biti zvezda. A, ja u proslost unazad gledam. Daleko, cak do neke zvezde. Opcinjena lepotom sto na putu do nas lagano nestaje...
Samo da svane, da se ove senke razbeze. Jutro ce doneti lepotu, pravu!
« | Novembar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |