trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Poentles | Main | Dovoljno, koliko je to? »
Već duže vreme pijemo popodnevnu kafu zajedno. Zavisnički grickamo onaj naš obožavani spekulas i prevrćemo pričom svakodnevnicu.
Sasvim ozbiljno. S primesama kritike, više neke konstruktivne, uvek s
nadom, tek po nekad zaćutimo, kad nam gorčina krene uz grlo. Kad neće da
se rastopi s keksom i klizne…
Prestali smo da se merimo. U visinu. Sad, mislim da je to moja krivica,
namerno prećutana. Bilo mi je lakše, dok sam ti na vrh glavice nameštala
bradu i pravila se da žvaćem zalogaje masnog bureka. Dok je tebe to sve
nerviralo. Pa sam mogla potajno da se smeškam kad vidim da se jediš.
Kad se istežeš na prevaru da dosegneš poravnanje, sa mnom. Pih, metar i
žilet, bednih. Da si to tad znao, ne bi uopšte mario za bockanja s moje
strane.
Ali… Mnogo posle kad saznamo, voda odnese sve razloge i zbriše sve sate
provedene u nepotrebnim brigama. Ali… To saznamo posle. Kad se dosegne i
prevaziđe taj metar i žilet.
I, kad si ti samo prešao tu granicu? Jesi li usavršio istezanje kad me
odavno gladaš s pognutom glavom, odgore. A ja istežem glavu, ne bih li
ti u te okice, zelene, zavirila i dokučila prevaru.
Burek odavno ne pominjem. Već ga vidim sa sve masnim papirom po sred ove svoje čupave glave. I, ko me je vukao za jezik?
I, to vreme ispegla, pa ti se reči zalete u lice. Ko pesak. Nažuljaju
oči ili srce. Sve zavisi gde si ih rasejavao, a gde prosejavao.
Nego, zar nije još prošlog Uskrsa bilo, kad si sa sjajem u očima
razmotavao kinder jaje? Ono zapanjujuće jaje koje te je očaravalo svo
vreme jurenja kroz detinjstvo.
A, nisi žurio.
Poslušao si me i rekao si jednom, još davno: “Ja ću polako. Neću, mama, žuriti. Hoću dugo da budem dete.”
Pa šta se desilo?
Ruke su ti se izdužile kao lastari u proleće. Izđikale u širinu da me dva puta obmotaš, kad dozvoliš da ti priđem. Dozvoliš…
A, znaš li kako si sa smeškom trpeo sve one moje pucketave poljupce u
rumen tvog obraza, i kad ti se prišuljam i naslonim na vrat pa udahnem
sav onaj bebeći miris, pa te gricnem i štipnem i… Bez bunjenje molim! Ja
sam tebe rodila da te ljubim, grickam i štipkam. I da ćutiš i trpiš! Ne
marim. Ne uvažavam žalbe i pritužbe!
I ćutao si…
A onda si, naprasno, otkrio neku čaroliju i znam da si samo nekim
trikom, izrastao sve one dukseve što ti otkrivaju tanke gležnjeve (jer
debljina nije uhvatila korak s rastom) i na silu prerastao sve
pantalone, pa sam morala da ih skratim i napravim bermude…
I tad…Tad me u nekom mom naletu majčinske ljubavi iznenada sprečila ta
neka izdužena, strana ruka. Zaustavila me na pedalj blizu. Da te
cmoknem, da pukne. I, neki čudan glas, dubok, kroz polu osmeh izbrundao
je: “Polako mama, nemoj me ljubiti stalno, pa nisam više mali.”
A, ja sam se okretala tražeći skrivenog krivca što mi ne da da ti
priđem. Mršteći se lovila na blef i patetiku još koji retki poljubac. I
na prste se istezala da dosegnem taj obraz, koji briješ već neko vreme…
I danas smo popili kafu. S pauzama u priči. Jer, sutra je taj dan. Tako
značajan u statistici odrastanja. Tako zastrašujući u pretnjama
odraslih. Tako…
Tako punoletan…
Taj dan…
I, mislim se, samo… da sam bar i ostvarila tu pretnju s burekom. Pa, nek mi se i vrati.
Vredelo bi smeha i prepričavanja. I toplih sati koji će me grejati kad
zaploviš svojim jedrenjakom i vetrovi te ponesu na obale koje sanjaš…
Veruj, granice ne postoje i srećan ti rođendan ljubavi, mamina!
Divna torta i poruka čoveku koji više i nije mali, ali će nastaviti da raste, samo što je taj rast i fizički vidljiv do punoletstva, a posle se ne vidi golim okom ...
Rastemo celoga života i zaista granice ne postoje, samo ih čovek postavlja, limiti su glavama ...
Lepo, kao i sve do sada. Dugo te nije bilo? :)
Neka bude srećan rođendan, sutra kažeš! :))
Срећан рођендан!
https://www.youtube.com/watch?v=vntZBpCdOmc
Aneta, hvala na poseti i divnom komentaru!
Nekad ne stižem, a nekad...nemam šta za reći, tj. imam toga sve manje za pisanje...
I, ovo sam tako, iščekujući ponoć pa da čestitam svom rođendanku, ispisala čestitku u dahu :)
a rođendan, pa danas :)
Pozdrav veliki!
Pricalice draga, hvala na pesmi, evo je trešti na sav glas, a ja cupkam dok ti pišem :)
pozdrav ogromni!
И треба! Нарочито јер сам син рече да неће брзо одрастање. :)
:)
bitno da sačuva to divno dete u sebi
Колико топлине и нежности!
Све што је љубављу обасјано, безгранично је и немерљиво, па тако и мајчинска осећања. Она су, сама по себи, чаролија.
Диван пост.
Срећан рођенданчић великом слављенику!:-)
trunsmoitren, hvala na čestitki velikom slavljeniku, 1.dan punoletstva ;)
« | Avgust 2015 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |