trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Na dohvat | Main | Kroz preriju »
Jutro…
U kosi tragovi čvrsto spletenih košmara. Međ stisnutim šakama par
uvijenih dugih, sedih vlasi. Prsti su ih, snovima spreteni, pokušali u
očaju rasplesti.
Rasuti krhku nisku spokoja.
Na prozoru, istetoviran dah noći kapima što se uskim tragovima slivaju i nestaju u rasušenim uglovima drvenog prozora.
Jutro…
Najavljuje se kroz nožice gladnih ptica. Šuštanje, pod točkovima,
vlažnog asfalta i miris sinoć oljuštene narandžine kore rasute po
hladnim radijatorima. U mah pojedene da utoli navalu iznenadne žeđi.
Tragovi soka sasušeni na dlanovima u lepljivo slatki nemar. Naježen
baršun korena vrata i zgužvan čaršav kao ćutljivi svedok prošlog.
Topla kafa i miris tamjana dube, prvo plitke, pa sve dublje ureze
smiraja, po okamenjenom strahu nasukanog prohujalom noći na obale kišnog
jutra…
Neki novi koraci, uprkos svemu, odlepiće se od starih, teških stopala
što okoštalo odbijaju da naprave pomak, i zakotrljaće se u još jedan dan
kroz okrnjena okna natrunjenog jutra…
I to, baš u susret ptičicama žutog kljuna što gvire svakog novog dana,
naivno verujući da su dovoljno skrivene i zaštićene tamom zgusnutih
grana razbokorenih tuja.
Stihovi nadahnuća životu i nadi...
Pozdrav
| « | Januar 2015 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |