trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Katarza | Main | Na dohvat »

Ima tako neke lepote, gde se u susretu s njom, podignu plime nekog nepoznatog i nejasnog bola. Može se samo ponekad pronaći u hronikama nekog kamena obraslog mahovinom ili nekim nebolikim cvetom, iskrojenim sunčevim zracima od komada neba nad njim.
I… kao da u njima upisane leže sve one radosti i patnje zemlje u
mudroj strpljivosti nad prošlim i budućim. Podrhtava i pulsira u
nijansama tamnog-svetlog sva ona nakupljena tišina od postanka sveta i
svetli u kristalima čistog, nemog krika.
I baš ta, lepota u tom nemom nebocvetnom ciku, preliva talasima nežnosti, jednako kao i bola.
Pa kad se u mislima vratiš i pod kapcima skupiš svaku laticu u krunu,
osetiš kako se neprohod svakodnevnice razbija i lagano ostvaruje čistota
i lakoća trajanja.
Stoji upisano u nekim davnim hronikama kamena i cveta…
Ма колико некоме суморно деловала ова доња слика, ја у њој видим живот који увек налази начин да се искаже. Он се не да уставити, те је стога лудост спутавати њега или себе. То дрво, као симбол живота, као небоцвет, јелте, знак је онима који одустају - да греше.
Грлим!
| « | Septembar 2014 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||