trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Po kiši… | Main | U makovoj čauri »
Bude me obaveze i isplaniran raspored za taj dan… Teorija kosog hica,
pristojno vrši svoju ulogu u podizanju okoštale volje. Ustajanje, sve
češće uz poneki, tihi, kradom provučen, uzdah, mada više liči na bolni
jauk, ali… sve je to propratni paket raznoraznih pogodnosti na rate,
pristigao tek sad sa odloženom naplatom, naravno sa faktorom iznenađenja
u vidu visine kamate. Pod bade mantil, ogrnem pripitomljene navike, i
krenem somnabulistički u krug: kuhinja, kupatilo, kuhinja, kupatilo…sve
dok se neužljebim u svakodnevnicu, počev od ulegnuća u trosedu. Nekog
će, moja udobnost, zažuljati, sve dok se otisci ne sviknu na drugi
oblik. Glina je tako zahvalna za oblikovanje, voda pamti…
A, vreme?
Ono što stoji, kao u plićaku pod krošnjama vrba?
Ne miče s mesta. Samo neke nove predstave sa statičnom mizanscenom.
Dinamika je naglašena tek u boji lišća s drveća nad plićakom.
Neka su jutra bila oslikana očima tek
probuđenog deteta i krila su čitav užas osećanja napuštenosti i samoće
koja liči na večnost bez kraja. I, sve je stalo u lelujave draperije
ljubičastih irisa sa žutom podlogom kontrasno oštrih i naglašeno
pretećih linija. Između njih krili su se gromovi i munje sa zlokobnim
očima vuka. Jedino su lovci imali lovostaj i nisu pristizali da izbave
malu, prestrašenu devojčicu, s umrljnim licem od suza i maminog karmina.
Pred lupom štapa, stare baka Lize,
irisi su dobijali krila i čitava jata plavih lastavica lepršalo je kroz
prozor, dok se žuta boja razlivala kroz otključana vrata u osunčan dan i
njen topao i širok zagrljaj.
Na kraju duge, tu gde spektrom nežno dotakne tlo, čarobno izniknu irisi.
Neki sumnjaju da su to naslednici onih, što su se razbežali s draperija
kroz otvoren prozor, ali nema valjanih dokaza.
Vreme je učinilo svoje, draperije su odavno uklonjene, neki siguran,
uporediv trag više ne postoji i nema ih više na spiskovima obaveza za
naredni dan. Ostale su negde užljebljene u sećanju i jave se,
nostalgično (mada tad to uopšte nije delovalo tako, ali…ah, taj
zaborav!) baš u vreme kad procvetaju irisi…
nad ovim tvojim tekstom ,ostadoh zatečen ,osmehnut ,osećam...kao da sa trepavica dugih, nekad,negde ,padaju krupne suze ,devojačke
tvoj osmeh mi je bas lep dar za laku noc... pozdrav, veeeliki!
Moja Velika_mala, planeto ...sta reci na ovaj tvoj tekst? Osim da pokusam da objasnim osecanja koja si izazvla u meni...Hocu da naslikam ,nebo,otvorene prozore,jednu devojcicu,jednu suzu,al' da bude sve to u listovima plavih irisa ...Ne znam da li cu uspeti,al' ti mi dade jako zelju!!! Ljubim,grlim i srecna sto te citam:))
Lora1!!!
Tako sam prijatno iznenadjena tvojim javljanjem, par puta sam morala pogledati da si to bas ti! U mislima si mi bila nekoliko puta svo ovo vreme tvog nedostajanja... Jesi li dobro? Zabrinula si me, verujem i druge koji vole tvoj kutak na ovom blogu. Dugo te nije bilo... Volim sto si se javila bas na irise. Saljem ti poljubac i zagrljaj i javi se bar ponekad...
Medena, meni drago sto vas pocesto citam,ali nemam puno vremena za duza "caskanja"...udarili kapitalisti po meni pa me crpe,a imadoh i nekih problema sa kompom...Drago mi je da me se secas...jos vise obradovalo da si mislila na mene...Pomalo ziva,pomalo umorna...od svega po malo,ali ne i dovoljno da se opustim i uzivam ...Grlim te punoooo!!!!
« | April 2014 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |