trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Znaš, još uvek ovako u jesen,
kad košava počinje da duva i kad prozore šalukatrama od radoznalih pogleda skrijem, zažmurim isto tako čvtsto i pustim da mi izroni ono avgustovsko leto.
Noć pred prvu kišu.
Kad lavanda iz ormana, tajanstveno, zamiriše i zatrepere čuvana sećanja…
Topao kamen pod bosim nogama, tišina ugušena u pesmi zrikavaca i mi…
Birali smo samo kamenje što liči na mesec, koji je te noći visio kao okačen nad mirnim nebom.
Jedini suveniri koje smo u dzepovima poneli sa nama.
Sve ostalo je sačuvano u zvuku talasa i tamno modrim bojama mora.
I, sad, dok vetar lupka o prozorska okna i šalukatre škripe tiho, na dlan stavim onaj najveći mesečev kamen i stisnem čvrsto, samo da obnovim taj tren davni.
Tren čiste sreće koju ponesmo sa sobom u onom najdubljem dzepiću srca, skrivenom kao biser samo za nas dvoje…
« | Septembar 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |