u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Nemusti jezik
2012/01/17,20:55

 

         

   Jutro provejava pahulje s neba koje se mukom poradja dok svetlost zgusnutu noc lagano para i odmotava. San ne napusta telo. Naslanjam celo na ledenu povrsinu  prozora. Glatkoca stakla bistri um.  

 

         

       
Dah ocrtava svoj trag... Tren potpune odvojenosti i osamljenosti od citavog sveta... Samo para sopstvenog tela koja stvara mocnu membranu od stvarnosti.
Paperjasta hrabrost sabija se hladnocom jutra, za dalji korak potrebna je kafa.
Jos jedan pogled i prizor se rastvara, membrana nestaje, ranjivost jutra podvucena pahuljama.
Ubod ohrabrenja neocekivan.
 
 
 
Jos kad bih nemusti jezik naucila, zauvek bih zacutala, pred ljudima...
 

        

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu