trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Danas sam plevila bastu. Zacupavila se. Ove kise osmelise korov. Rasprostro se kroz cvece i povrce, pa ga gusi i povija. Sunca mu ne da. Njemu ne treba mnogo. Samo malo nepaznje, tek oko na cas da skrene u stranu. I, eto ga! Buja! Korov bastom zagospodari...
Nesto slicno i sa ljudima... Zapustis misli i dusu pa ne primetis klice korova. Ne primetis zavist, ljubomoru, pakost, mrznju, a ona se rasklija! Tiho i podmuklo dusu pokori. Porobi...
I, tad je potrebno plevljenje. Rascupavanje. Samo, za to je potrebna tisina... Utisavanje svih bombardera nasih misli. Porobljivaca nasih zelja. Nametljivaca i zagovaraca. Jednostavna tisina. Ona, kad ostanes sam sa sobom. Pa, u tisini napipas misli. Jos lepse, ako do osecanja dopres. Onda je tisina prava...
Smemo li ostati sa takvom tisinom?
« | Avgust 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |