u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Plevljenje tisine
2011/08/06,19:34

   Danas sam plevila bastu. Zacupavila se. Ove kise osmelise korov. Rasprostro se kroz cvece i povrce, pa ga gusi i povija. Sunca mu ne da. Njemu ne treba mnogo. Samo malo nepaznje, tek oko na cas da skrene u stranu. I, eto ga! Buja! Korov bastom zagospodari...

      

   Nesto slicno i sa ljudima... Zapustis misli i dusu pa ne primetis klice korova. Ne primetis zavist, ljubomoru, pakost, mrznju, a ona se rasklija! Tiho i podmuklo dusu pokori. Porobi...

   I, tad je potrebno plevljenje. Rascupavanje. Samo, za to je potrebna tisina... Utisavanje svih bombardera nasih misli. Porobljivaca nasih zelja. Nametljivaca i zagovaraca. Jednostavna tisina. Ona, kad ostanes sam sa sobom. Pa, u tisini napipas misli. Jos lepse, ako do osecanja dopres. Onda je tisina prava...

   Smemo li ostati sa takvom tisinom?

      

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu