trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
« Veza koja nedostaje | Main | Uprkos svemu »
Mozda je upravo vetar, u trenutku dok sam zmurila i prepustala se suncu,
prevrcuci zustro stranice knjige,
razvejao sve reci koje sam danas htela napisati.
A, one, onako na prepad otkinute sa stranica danasnjeg dana, ostale da leze u travi.
I, nista vise nije moglo da se zapocne, da se sroci…
Ostale su ukotvljene u suncanom danu, na travi, uvijene u vetar,
reci, knjiga i ja.
Sidro je utonulo u belinu praznog papira,
iz pera se razlila tisina, samo se sunce zuboreci,
prelivalo iz onog coska neba
na moju stranu.
O,kako te zamisljam draga Planeto,samo da znas?
Nedotaju mi reci jer nemam takvih da ti opisem sliku koju imam u glavi.Neznu ,setnu,i prepustenu vetru,u ocima zelje bacas u daljinu.
Ne, necu da kvarim sliku,jedino sto mogu da kazem:
Zena koja ima veliku dusu da oseti svu blagost ovog sveta!
A slika je fenomenalana!
pozdrav iz jednog nedeljnog jutra koji je poamalo mracno ali i dalje ptice pevaju.
Draga, lora1,
prolecno budjenje prirode donosi i nama isto radovanje i uzivanje.
Znam da isto tako uzivas i sama. Suncane dane ne treba propustati.
I, tebi pozdrav iz pravog letnjeg dana sa horom ptica oko mene.
Poljubac.
Nekad najlepše reči ostanu neizrečene. Kad te zapanji lepota prirode sve se reči i misli raspršte.
« | Mart 2012 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |