Daj,
pusti one svice
noćas sam sanjala da su ostali zaboravljeni u starom spomenaru...
Daj,
raspleti one leptire
usnuh da su zarobljeni u mojoj kosi...
Daj,
pusti slavuje,
od jutros me muči tišina,
proganja misao da su otišli tužni
jer ih niko više nije slušao...
Daj,
otvori prozore,
sunce usamljeno čeka pred zastorom.
Daj,
sve one albume što čame na dnu ormara,
raskidaj svaku stranicu ponaosob,
i pusti fotografije stare
neka idu,
neka traže,
tamo gde su nekad bile sretne...
I daj,
sipaj ono vino fruškogorsko,
da nazdravimo ovoj slobodi!