trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Ima u meni jedan pesnik okacen naglavacke, sa stopalima u zdrelu i s noktima zarivenim u jetru…
Ima u meni jedna skitnica podivljala od kruznog lutanja krvotokom, sa zeljom da kroz zenice sikne u belo kristalno jutro…
Ima u meni nekih tuga nakocenih ko napustenih macica sto ih macke u zubima nose da ih skriju po zabitim kutkovima napustenih tavana i memljivih podruma…
Ima u meni neki suludi slikar sto se razmase do bola kidajuci mi ruke od muke pa ih zamoci u neke rose i rumena jutra, a one posle ostanu tako bespomocno da vise nad belim platnom…
Izmedju njih duva neki stalni vetar i plese sa izmesanim krunama cveca i otpalim zutim liscem sto se lagano po ivicama kruni i osipa.
I nemam pojma kad i gde su se uselili i na kojoj stanici su se uvukli ko slepi putnici sa svojim teskim prtljagom…
Samo se ponekad izvuku, na kratko, da duboko udahnu i puste srce moje da sirinu zagrize halavo kad prosetam stazom sumskom….
« | Januar 2013 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |