trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Danas, u jednom trenu, zatamnilo se nebo. Plavicasto se razlilo u sivu. Potamnilo. Oblaci se navukli. Trenutak kad je Had, napokon dosao po svoju Persefonu.
Trenutak pun strepnje. Pretece tisine. Zemlja se protresla od njegovog krika. I zelje... Ove jeseni bio je strpljiv. Produzio je njen boravak sa nama. Nesebicno. Dopustio joj da se seta u vrtovima ovozemaljskim. Sa vocem i cvecem. Sa pticama i travkama. Mirisima i rosom...
Da uziva u darovanju nama smrtnicima. Da nas raduje lepotom svojom. I miluje svilenom kosom. Nesebicno... Da zaleci, bar malo, tugu sto ovim svetom hara. Nepravdu sto neka bica razara. Nesrecu sto namecu drugi... Jednaki medj' nama. Al' daleko nizi u nebeskom nizu. U svojoj sebicnosti zaglavljeni i razulareni. Slepi pred ovim danom sto jedan Bog u svojoj nesebicnosti pruzi i produzi nama malim, najmanjim u nizu u ovoj prirodnoj lepoti...
« | Oktobar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |