u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

I, jedan Bog je dosao po svoju Boginju
2011/10/07,23:00

 

   Danas, u jednom trenu, zatamnilo se nebo. Plavicasto se razlilo u sivu. Potamnilo. Oblaci se navukli. Trenutak kad je Had, napokon dosao po svoju Persefonu. 

       

   Trenutak pun strepnje. Pretece tisine. Zemlja se protresla od njegovog krika. I zelje... Ove jeseni bio je strpljiv. Produzio je njen boravak sa nama. Nesebicno. Dopustio joj da se seta u vrtovima ovozemaljskim. Sa vocem i cvecem. Sa pticama i travkama. Mirisima i rosom... 

       

   Da uziva u darovanju nama smrtnicima. Da nas raduje lepotom svojom. I miluje svilenom kosom. Nesebicno... Da zaleci, bar malo, tugu sto ovim svetom hara. Nepravdu sto neka bica razara. Nesrecu sto namecu drugi... Jednaki medj' nama. Al' daleko nizi u nebeskom nizu. U svojoj sebicnosti zaglavljeni i razulareni. Slepi pred ovim danom sto jedan Bog u svojoj nesebicnosti pruzi i produzi nama malim, najmanjim u nizu u ovoj prirodnoj lepoti...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu