trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Zasustelo lisce pod nogama. Breza ga stresla s' grana.
Prerano pozutelo i uvelo. Lagano, uz poslednji ples na travnjak pada.
Kisa je ovo leto zaobisla. Suncu je prostora dala. A, ono obradovano i ne prekidano razgrejalo. Punom zestinom uzvratilo toplinom.

Zemlja dobrano ozednela... Otvorila se u milione malenih usta sto vape za kisom.
Sasusila se i primirila. Za biljke u svojim bolima zaboravila. Zazmurila i ostavila ih da venu...

Dosta joj njenih boli...
A, zivot jeste cudo! Na krajicku se drzi! Ne odustaje. Jos uvek suncu se raduje. Upija i lepotu pruza. Daje i kad lagano nestaje...

Zahvalan zemlji, na njenoj dobroti, zivot se i u poslednjoj svojoj borbi njoj predaje.
Stapa se i utapa. Uzvraca gostoprimstvo i radost jednog postojanja, uz mogucnost sve novih i novih radjanja...
p.s. inspirisano temom vode na blogu kod anam i mediterranea.
| « | Septembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||