trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....
Neverovatna je moc semena. Cudna i nepredvidiva. Dugo sam trazila seme maka. Pamtim da ih je moja mama imala punu bastu. Samonikli. Nije se bas puno brinula o njima. Ukrasavali su svojim cauricama vazne tokom cele godine, a mami, svakako, koristili za strudlu. Tek, jednom, nestali su. Nije ih bilo. Nisu se obnavljali. Doduse, ni bastu vise niko nije sadio. Mama je ostala sama, iz godine u godinu sve slabija i starija. I tako, odlucila je da je i njoj dosta. Basta je opustela. Korov je preuzeo svoje. Brzi ritam zivota izbrisao je vezu sa zemljom, travom, semenjem, biljem... Beton, staklo i sve "ucinkovitiji" aparati. Nasa stvarnost. Nervoza, izgubljenost, podeljenost, usamljenost. I, onda pitanje: "Cemu, dokle i koliko?" Slike strasno unistene prirode koja preklinje za pomoc, samo retke dotaknu. Otudjeni, pre svega od sebe, lutamo u ambis potpuno potcinjeni onima koji nas lagano unistavaju. Industralizacija, monipol i moc novca potisnuli su stvarnost i sabili je u primamljive, sarene skrinsejvere.
Pokusavam vratiti bastu. Pokusavam ukrotiti korov. Pokusavam... Prve godine obrade, basta mi je podarila zaboravljene makove. Radujem se!
Leptir u trenutku odmora...
I za ljubav ima mesta..
I jedan zdravo-narandzast pozdrav:
« | Jun 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |