u potrazi

trenuci odmora.... uz pletenje i jos ponesto.....

Makovi i jos ponesto
2011/06/29,14:56

   Neverovatna je moc semena. Cudna i nepredvidiva. Dugo sam trazila seme maka. Pamtim da ih je moja mama imala punu bastu. Samonikli. Nije se bas puno brinula o njima. Ukrasavali su svojim cauricama vazne tokom cele godine, a mami, svakako, koristili za strudlu. Tek, jednom,  nestali su. Nije ih bilo. Nisu se obnavljali. Doduse, ni bastu vise niko nije sadio. Mama je ostala sama, iz godine u godinu sve slabija i starija.  I tako, odlucila je da je i njoj dosta. Basta je opustela. Korov je preuzeo svoje. Brzi ritam zivota izbrisao je vezu sa zemljom, travom, semenjem, biljem... Beton, staklo i sve "ucinkovitiji" aparati. Nasa stvarnost. Nervoza, izgubljenost, podeljenost, usamljenost. I, onda pitanje: "Cemu, dokle i koliko?" Slike strasno unistene prirode koja preklinje za pomoc, samo retke dotaknu. Otudjeni, pre svega od sebe, lutamo u ambis potpuno potcinjeni onima koji nas lagano unistavaju. Industralizacija, monipol i moc novca potisnuli su stvarnost i sabili je u primamljive, sarene skrinsejvere.

   Pokusavam vratiti bastu. Pokusavam ukrotiti korov. Pokusavam... Prve godine obrade, basta mi je podarila zaboravljene makove. Radujem se!

     

 

     

 

     Leptir u trenutku odmora...

 

      

 

      I za ljubav ima mesta..

 

     

 

    I jedan zdravo-narandzast pozdrav:

 

    

 

    

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu